Četvrtak, 07. travanj 2009.
Udruga prijatelja dvorca Maruševca nakon 4 godine održala izbornu Skupštinu.
O radu Udruge govorila je predsjednica Blanka Glavica Ječmenica, koja se osvrnula i na cjelokupni rad Udruge.
Posljednje 4 godine bile su najteže od osnutka Udruge; ostali smo bez dvorca, koji je preuzeo vlasnik-nasljednik ne poštujući raniji dogovor da Udruga i dalje koristi i čuva dvorac. Zbog toga je Udruga nastavila radom u danim uvjetima, te provođenjem programa ostala i dalje važni činitelji kulturnog života Općine Maruševec.
Prihvaćen je i novi program rada za iduće razdoblje.
Kao i do sada nastavit će se obilježavanje imena Gustava Krkleca s namjerom da preraste u trajnu manifestaciju šireg obuhvata.
Udruga će biti prisutna u javnom životu Općine, pridružiti se sa svojim programima obilježavanjima godišnjica, jubileja, proslavama, organizirati tribine, biti nositelj kritičkog odnosa civilnog društva spram pojava u okruženju, napose u zaštiti kulturne i prirodne baštine.
Kao trajno sjećanje na dvorskog slikara, predloženo je pokretanje projekta pod radnim naslovom „ Zauvijek s nama“, u kojem bi se prikupljala građa za knjigu o životu Jurice Varga.
Predloženo je da nositeljica projekta bude Tamara Pikija, a poziv će biti upućen svim poštovateljima Jurice Varga, da doprinesu svojim tekstovima i fotografijama, svojim sjećanjima na druženje s njim.
U narednom će se razdoblju nastojati pokrenuti i projekt-inicijativa, kojim bi grad Varaždin osigurao prostor za otvaranje spomen – ateljea Jurice Varga.
Prihvaćen je i prijedlog o prikupljanju građe vezane za život u dvorcu Maruševcu i oko njega, a temeljeno na iskazima stanovnika i njihovih sjećanja.
Svi zainteresirani su pozvani na suradnju.
Blanka Glavica-Ječmenica
Otvorena izložba „Prisutan kao svjetlost“
U restoranu „Elektron“ Elektrostrojarske škole u Varaždinu je 7. travnja otvorena izložba „Prisutan kao svjetlost“, kojom je obilježen 59. rođendan nedavno preminulog slikara Jurice Varge. Izložbu je organizirala Udruga prijatelja dvorca Maruševca, kao živo sjećanje na svog zaslužnog člana, dvorskog slikara, koji je , kako i sam naslov izložbe govori, ostavio neizbrisiv trag.
Samo je otvorenje bilo prožeto snažnim emocijama, od uvodnog obraćanja predsjednice Udruge mr.sc. Blanke Glavica- Ječmenica, pa do svih govornika koji su imali potrebu izreći svoje impresije o Jurici.
O tom neumornom pokretaču amaterskog likovnog stvaralaštva, organizatoru brojnih radionica i kolonija u cijeloj Varaždinskoj županiji, ali prije svega velikom čovjeku i prijatelju govorio je i umjetnik Zlatko Baranašić, a dirljivim obratio se i likovni kritičar mr.sc. Ernest Fišer.
Večer je recitalom obogatila profesorica Valentina Šinjori, dok je kantautorica Mirjana Pospiš otpjevala nekoliko pjesama.
Izložbu je otvorila Zvjezdana Crnogorac, a predsjednica Udruge je najavila projekt „Zauvijek s nama“ kojim se želi očuvati Juričin lik i djelo u obliku izdavanja knjige sjećanja na njega, organiziranja izložbi, otvaranja spomen-ateljea i drugih aktivnosti. Pozvala je sve prisutne da se svojim pričama, uspomenama i idejama uključe u projekt.
Dražen Pavlović, predsjednik LUV-a, najavio je retrospektivnu izložbu povodom 40-eteobljetnice Juričinog likovnog rada koja će biti organizirana ove jeseni.
Jurica Varga će očito i nakon smrti okupljati svoje prijatelje i štovatelje, kao što je to s velikim žarom činio za života. Njegove slike, uglavnom u tehnici ulja na platnu i akvarela, s motivima clowna, Varaždinskog korza, idilične prirode, autoportreta i dr, mogu se ragledati do kraja travnja.
Tamara Pikija
Siječanj 2009.
Priča o dvorcu i lipi
Iako postoji legenda o postanku Maruševca, (utemeljiteljima Maruši i Mareku), prvi pisani zapis o Maruševcu nastao je davne 1466. godine dodjelom grbovnice kralja Matije Korvina magistru Benediktu, sinu Stjepana Tharnowcza.
Je li već tada na pitomom maruševečkom brežuljku rasla jedna prekrasna lipa?
Sasvim moguće, moguće i da je svojom ljepotom privukla Baltazara pl. Vragovića da kraj nje sagradi dvor, (kasnije dvorac) Maruševec 1547. godine.
Zajedno su brojili stoljeća, dvorac i lipa.On, stamen i gord, ona raskošna i ponosna, mirisna svakim novim proljećem. Jedno i drugo svojim su postojanjem pružali mnoga zadovoljstva, njima se divilo, u njima se uživalo. Zauzvrat, ljudi su im (onako, ljudski sebično) vraćali kako samo oni znaju, nebrigom i uništavanjem.
A vrijeme svoje nosi, starost, kao i ljudska, traži više pažnje. Nažalost, nijedno od njih je nisu dobili. Samo su dobili prije 4 godine novog vlasnika.
Prije tri godine jak je vjetar srušio velike umrle grane lipe; tek jedna je pala na zemlju, ostale je lipa zadržala u naručju, vapeći da joj se pomogne da još poživi.
Vapila je i Udruga prijatelja dvorca Maruševca, pozivali vlasnika i ostale odgovorne da se nešto poduzme i lipa spasi.
No vapaj se više ne čuje, stare lipe nema, srušena je iz korijena. Priroda je gospodar, daje svu ljepotu ali i vraća onako kako se prema njoj postupa.
Hoće li se bar sad nakon svega netko sjetiti utvrditi starost srušene lipe?
Hoće li možda lipa svojom smrću potaknuti nekoga da počne spašavati dva orijaška hrasta koji također zbog starosti i nebrige očigledno i neumoljivo nestaju.
Nestanak lipe izaziva iskrenu tugu, kako među našim članovima, tako i svima koji su čuli za taj događaj. Naša je Udruga do sad činila sve što je mogla, apelirali smo, molili, pisali, dizali glas, sve uzalud.
Status vlasništva i njegove nepovredivosti (a mi ga nikad kao Udruga naravno nismo imali) nije nam ni prije, ni danas omogućavao da budemo u ulozi djelotvornog zaštitnika. Dakle, da se lipa spasi, osim naših apela, nije učinjeno baš ništa, čak ni pokušaj.
Sve to zapravo samo govori o stavu ovog društva spram prirodne baštine, koja ipak ne može biti isključivo „stvar prava vlasništva“. S pravom smo zabrinuti za ostatak perivoja oko dvorca, a posebno i dva hrasta u blizini, vjerojatna lipina vršnjaka. Ne tako davno Udruga je bila strogo ukorena, pod prijetnjom kažnjavanja, jer smo odrezali jednu granu tise koja je smetala. Danas nema ni jednog stabla tise ispred dvorca.
A lipa ?
Ona će živjeti tek u sjećanjima i slikama koje su stvarane na našim likovnim radionicama koje je vodio naš dvorski slikar Jurica Varga. Ni jednog od njih više nema.
Blanka Glavica-Ječmenica
Utorak 02. prosinac 2008.
Naš dvorski slikar Jurica Varga više nije s nama.
To veliko srce, koje se tako davalo, dijelilo svima bez ostatka, ali bez računice kakvu obično ljudi očekuju, vođeno tek beskrajnom ljubavlju, humanošću,poštenjem i dobrotom, naš je Jurica podijelio.
Sve što je bio, što zapravo jest, ostaje u iskricama vječne svjetlosti utkanim na mjestima kojima je prolazio i ostavljao trag u svima nama koji ga beskrajno volimo i poštujemo.
Jurica Varga rođen je 7. travnja 1950. godine u Varaždinu.
Slikanjem se počeo baviti 1968. godine, a osnove slikarstva je stjecao kod likovnog pedagoga Đure Mihinjača.
Izlagao je stotinjak puta u izložbenim prostorima diljem Hrvatske, Slovenije, Mađarske i Njemačke.
Bio je organizator i sudionik mnogobrojnih kolonija, galerija i stvaraonica, dugogodišnji tajnik Sekcije udruženih likovnih stvaratelj KUD-a „Sloboda VIS“ Varaždin.
U Udruzi prijatelje dvorca Maruševca promoviran je u dvorskog slikara dvorca Maruševca.
Širok je i osebujnim opus djela Jurice Varga. Kroz faze su dominirali varaždinski bajeri, pejsaži uz Dravu, vedute gradova, mrtva priroda, animalni ciklus, klaunovi, biblijski prizori i gotovo nepoznati, aktovi.
Jurica Varga je svojim nemirnim, stvaralačkim duhom bio prisutan u svim porama života svojeg zavičaja, ali slike su bile njegova vječita ljubav. S njima je živio i podario im posljednji dah svojeg života.
Blanka Glavica-Ječmenica
Nedjelja 11.veljača 2007.
Iza Udruge prijatelja dvorca Maruševca punih je 10 godina rada i djelovanja, sadržajnih, ispunjenih radošću druženja, konstatirali su članovi Udruge na nedavno održanoj skupštini. Bila je to prigoda za susret s članovima koji više ne žive u Maruševcu, bračnim parom Crnogorac, koji su bili među osnivačima Udruge.
Proteklih je 10 godina bilo ispunjeno mnoštvom kulturnih manifestacija, čijeg se sadržaja i broja ne bi postidjele ni profesionalne organizacije.
Mnoštvo različitih vrsta izložbi: slika, fotografija, knjiga, skulptura, mnogobrojni koncerti, promocije knjiga, pjesnička i slikarska druženja, obilježavanja svih važnijih datuma… puko nabrajanje ni približno ne može dati sliku doživljenog. No sve je bilo vođeno tek jednim motivom, ljubavlju i poštovanjem Dvorca.
Nažalost nakon 10 godina, dvorac Maruševec je nedostupan svima koji su ga voljeli, vrata su zatvorena i za Udrugu koja je sve te godine živjela za dvorac i s njim. Za uzvrat nije ni tražila ni dobila ništa, jer ljubav i poštovanje nisu naplativi (za razliku od Općine koja je dobila povrat uloženih 35.000 € ).
Kao što je poznato, dvorac je vraćen nasljedniku posljednjeg vlasnika dr. Oskara pl. Pongratza, unuku dr. Lippit-Pongratz. Od početno najavljene suradnje nasljednika s Udrugom, pa i kasnijeg izjašnjavanja dr. Pongratza putem medija o spremnosti i želji da se poveže sa svima koji su za suradnju spremni, nema baš ničega.
Članovi Udruge izrazili su veliko razočaranje i žaljenje zbog toga, no to ih nije pokolebalo da nastave započetim, jer osnovni motiv je i dalje prisutan, a to što dvorac ima vlasnika, ne mijenja činjenicu da dvorac jest baština ovog naroda, kao što je to i bio svih proteklih stoljeća.
Stoga je zaključeno, da bez obzira što Udruga ne može djelovati u dvorcu, može i dalje djelovati za njega, te će se aktivnosti prilagoditi novonastaloj situaciji.
I dalje će se o dvorcu i Maruševcu moći naći informacije na našoj Internet stranici, a nastojat ćemo izvještavati i putem medija, jer o dvorcu i njegovoj devastaciji, devastaciji zaštićenog parka, Udruga će govoriti glasno, sve dok se stanje ne promijeni na bolje.
Također će Udruga, kao nositelj kulturnih aktivnosti, nastaviti s obilježavanjem imena zaslužnih Maruševčana, sudjelovati u svim važnijim manifestacijama, organizirati izložbe (na pogodnim mjestima), predavanja, djelujući na način primjeren trenutku, zaključili su članovi puni optimizma i vjere u bolju budućnost za Dvorac.
Održana Skupština Udruge prijatelja dvorca Maruševca.
U
desetoj godini rada i djelovanja Udruga prijatelja dvorca Maruševca našla
se pred ozbiljnim pitanjem, ima li dalje smisla?
Njezini su članovi na netom održanoj Skupštini raspravljali o radu u proteklom
razdoblju i pokušali odgovoriti ima li smisla i može li se nastaviti dalje.
Potaklo je to suočavanje s činjenicom da je Udruga ostala bez Ťsvogť dvorca,
zbog kojeg je i osnovana. Tim više što se radi o deset godina u kojima je
organizirano stotinjak izložbi, tridesetak koncerata, brojne priredbe, promocije
knjiga, pjesnička druženja, promoviran dvorski slikar, maruševečki suvenir,
godine u kojima se Udruga brinula o kulturnoj, prirodnoj i narodnoj baštini
ovog kraja, pokretala brojne akcije i bila nositelj kulturnih događanja u
ovoj općini Maruševec.
Naime, u proljeće ove godine dvorac je i zvanično preuzeo dr. Oskar Pongratz,
nasljednik posljednjeg vlasnika dvorca.
Iako je unatrag godinu dana, otkad je bilo poznato da će dvorac biti vraćeni,
postojala suglasnost dr. Pongratza da Udruga djeluje u dvorcu i provodi planirane
programe, ovog je puta definitivnim preuzimanjem vlasnik tražio da se dvorac
isprazni.
Svaka daljnja komunikacija je prekinuta a nema ni odgovora na ranije ponuđeno
angažiranje Udruge u čuvanju dvorca do njegova privođenja svrsi.
Članovi Udruge smatraju da imaju moralno pravo i dužnost, apelirati i upozoravati,
da se dvorac kao kulturna baština ovog kraja i ovog naroda, bez obzira tko
bio vlasnik, sačuva i ne dozvoli devastacija.
Zdanje koje postoji 500 godina i ostalo je sačuvano unatoč mnogim zlim vremenima
(za razliku od npr. Opeke), zavređuje da bude sačuvano za buduće naraštaje
i njima dostupno.
Isto je i s parkom oko dvorca koji je nebrigom gotovo potpuno uništen; propadaju
rijetki stari hrastovi, stari između 700 i 800 godina, umiru bez poštovanja.
Umire i 600-godišnja lipa, koja je uz to postala prijetnja sigurnosti prolaznika
zbog grana koje su se odlomile i ostale visjeti u krošnji.
Udruga upozorava i upozoravala je na sve te pojave, tražila pomoć. Zbog toga
najviše žalosti nemoć da se nešto konkretno poduzme (jer Udruga to nije sama
ni mogla ni smjela).
Nakon što su članovi Skupštine analizirali rad u proteklom razdoblju, zaključeno
je da upravo postignuti rezultat nalažu da Udruga nastavi svojim radom, bez
obzira što nema prostora. Uostalom, Ťvelikim razumijevanjem i potporomť Općinske
vlasti iz 1996. godine, Udruga nije mogla dobiti ni adresu u Dvorcu, nego
je zahvaljujući susretljivosti Adventističkog učilišta adresu dobila kod njih.
To nas nije obeshrabrilo i desetogodišnje postojanje je pokazalo ispravnost
puta na kojem ćemo ustrajati.
Udruga raspolaže značajnim fundusom slika, poklonjenih ili nastalih na likovnim
susretima, a namijenjenim stvaranju zavičajne galerije Maruševca.
Nažalost takvog prostora nema, slike moraju biti pohranjene a nema ni prostora
za sjedište Udruge. No Udruga će i dalje djelovati, raditi na ostvarenju dugoročnih
ciljeva, a jedna sljedeća aktivnost će biti tradicionalno obilježavanje godišnjice
rođenja Gustava Krkleca u lipnju.
Članovi Udruge prijatelja dvorca Maruševec zaključuju: dvorac još uvijek postoji,
a dok postoji, ima smisla i postojanje Udruge, a i nakon toga, bit će onih
će dvorac voljeti i poštivati.
Petak 01.travanj 2005., održana Skupština Udruge prijatelja dvorca Maruševca. Nakon četverogodišnjeg mandatnog razdoblja i punih osam godina djelovanja Udruge, usvojeni su plansko-financijski dokumenti i izabrano novo rukovodstvo. Za predsjednicu Udruge ponovno je izabrana Blanka Glavica-Ječmenica, u Upravni odbor ulaze D. Crnogorac, Z. Crnogorac, B. Pintarić, R. Ponudić, Đ. Srnec, F. Šimunić, J. Varga i V. Vrbanec, dok će tajnica i nadalje biti Ljubica Črepinko. Nadzorni odbor čine T. Sabo, D. Slunjski i E. Šabić.
Unatoč uobičajenom dnevnom redu u ovakvim prigodama, članovi Udruge su raspravljali o sudbinskom pitanju Udruge, da li i kako nastaviti? Naime, kao što je poznato, dvorac Maruševec vraća se nasljedniku-vlasniku, dr. Oskaru Pongratzu. Kako je u tijeku postupak oko preuzimanja dvorca i sređivanja obveza između vlasnika i Općine Maruševec, dvorac i dalje ne može dobiti neku drugu namjenu, pa je razumijevanjem obiju strana dana suglasnost Udruzi da nastavi aktivnostima u dvorcu. Stoga su članovi Udruge zaključili da s puno entuzijazma nastave s radom, jer time mogu doprinijeti očuvanju drevne građevine, ozbiljno načete zubom vremena, što i je jedan od osnovnih ciljeva zbog kojih je Udruga i osnovana.
Blanka Glavica-Ječmenica
Izložbe u dvorcu povodom Dana općine Maruševec
Subota
23.travanj 2005., povodom Dana općine Maruševec, Udruga prijatelja dvorca
Maruševca je kao i svake godine, organizirala prigodne izložbe.
Ovog puta je publici u galeriji dvorca predstavljeno osamnaest djela niza
autora izrađenih u različitim likovnim tehnikama, od tuša i pastela pa do
ulja na platnu, nastalih na likovnim stvaraonicama Grada Lepoglave. O izložbi
je govorio dogradonačelnik Lepoglave g. Paljak, a izložbu je otvorila gđa.
M. Varović.
Izložbu umjetnice osebujna stila Nade Dombaj iz Koprivnice otvorila je B.
Glavica-Ječmenica, dok je treću izložbu fotografija prelijepih Venecijanskih
maski, autora Ivana Pipana iz Radovljice, otvorio Andrija Rožman, vijećnik
Općinskog vijeća.
U
prazničnom ozračju i dobrom raspoloženju, domaćini su imali puno razloga za
slavlje. Naime, Udruzi je na netom održanoj svečanoj sjednici Općinskog vijeća
općine Maruševec dodijeljena nagrada za promicanje imena općine Maruševec
u zemlji i inozemstvu, a zahvalnicu za poseban doprinos razvoju kulture u
općini Maruševec dobio je dvorski slikar Jurica Varga. Kako je istakla predsjednica
Udruge, zahvaljujući pri tom članovima Općinskog Vijeća koji su prepoznali
vrijednost osmogodišnjeg rada Udruge, tisuće posjetitelja iz svih krajeva
Hrvatske i inozemstva koji su posjetili dvorac i sadržaje kojima je Udruga
ispunila dvorac, uvijek su nosili toplinu sjećanja na Maruševec. O tome su
ostavili i pismene tragove, a slika Maruševca je otišla u svijet napose postavljanjem
"web" stranice Udruge koju su posjetili posjetitelji sa svih strana
svijeta.
Priznanja su članovima Udruge poticaj za daljnji nastavak rada u okolnostima
kad se očekuje konačno rješenje budućnosti drevnog dvorca, a do čijeg okončanja
treba dvorac sačuvati od devastacije koja je vrlo intenzivna.
Blanka
Glavica-Ječmenica