ŽIVOTOPIS

FRANJO MELNJAK rođen je 1932. godine u Papincu kraj Vidovca. Ekonomsku školu završio je u Čakovcu. Nakon školovanja zaposlio se u Narodnoj banci, kasnije SDK, a deset godina kasnije zapošljava se u Ljubljanskoj banci. Raspadom Jugoslavije i zatvaranja Ljubljanske banke odlazi u prijevremenu mirovinu te se počinje intenzivnije baviti slikarstvom.
Smisao za likovnim izražavanjem pokazuje još u pučkoj školi, a naslijedio ga je od oba roditelja i djeda koji se bavio kiparstvom. Preseljenjem u Krkanec zapaža ga profesor Ladislav Kralj-Međimurec, poznati slikar koji je boravio u dvorcu Krkanec, pobjegavši kao hrvatski rodoljub iz Čakovca pred Mađarima. Vidjevši njegove likovne radove predlaže roditeljima da ga upute u neku od likovnih škola. No, kako su tada prilike bile vrlo teške, trebalo je raditi na malom seljačkom gospodarstvu i boriti se za preživljavanje, to se nije ostvarilo. Život na selu, divljenje Baltazaru Patačiću i njegovim konjima duboko ostavljaju traga u autoru, što je i danas vidljivo jer su konji njegov osnovni motiv slikarstva. Do sada je izlagao na nekoliko zajedničkih izložbi i jednoj samostalnoj.

 

KRITIČKI OSVRT

Franjo Melnjak, zanesenjak i čovjek koji u poznijim godinama pronalazi potrebu za likovnim izražajem? On se igra stvarajući mozaik kolorita, razmazujući boje po raznim podlogama i traga za motivima i sadržajima, koje pokušava smjestiti u pejzaž svog okruženja.
Nevješt u snažnom, pomalo grubom potezu želi pokazati svoj senzibilitet i snagu svog kolorita. Iako koristi malo boja s palete, njegova značajka je da karikaturalnom snagom poteza spretno oslikava doživljaje iz ranijih godišta te želi iz povijesti izvesti ljude i običaje te ih približiti konzumentu svog likovnog izraza. I tako, kao narator jednog vremena, kao subjekta ubacuje povijesne ličnosti, npr. Čovjeka koji je raznim aktivnostima doprinio da se u ono doba otvori škola o pinti i natjecanje za naziv doktora vina. No, to Franju ne zadovoljava, već poseže za motivima iz doba vještica i jahačica apokalipse, smještajući ih u različite radnje u pokretu, na svoj način i izričaj. Također njegov čak humoristički naslikan doživljaj postaje posjetitelju simpatičan.
U životu ovog krepkog slikara svakako je dobro što svakodnevno traga za doživljajima koji ga oplemenjuju, a preko njega i ljudi koji ga okružuju, a s kojima dolazi u kontakt. Dakle na njegovim slikama se pronalaze oni koji su u njegovom okruženju.

Jurica Varga